Ispitivanje dijabetične polineuropatije 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 17 | Nivo: Fakultet zdravstvene njege, Travnik

SADRŽAJ:
1. UVOD 3
2. DIJABETES 4
3. DIJABETIČNA POLINEUROPATIJA 6
4. ISPITIVANJE DIJABETIČNE POLINEUROPATIJE 9
4.1. Ciljevi istraživanja 9
4.2. Materijali i metode 9
4.3. Rezultati 9
ZAKLJUČAK 16
LITERATURA 17
1. UVOD
Premda je tema ovog eseja „Ispitivanje dijabetične polineuropatije“, prije svega je potrebno definirati šta je to dijabetes. Dalje u radu će biti prikazano značenje djabetične polineuropatije, te istraživački dio koji se odnosi na učestalost iste.
Dijabetes (šećerna bolest) je poremećaj metabolizma karakteriziran kroničnom hiperglikemijom (povišenom razinom šećera u krvi) zbog poremećenog izlučivanja inzulina, djelovanja inzulina ili oboje.
Kod dijabetesa gušterača proizvodi premalo inzulina da bi omogućila da sav šećer koji unesemo hranom iz krvi pređe u mišiće i druge stanice koje proizvode energiju. Ako šećer ne može ući u stanice i biti iskorišten nakuplja se u krvi. Zato je osnovna značajka dijabetesa povišen šećer u krvi koji dugoročno uzrokuje oštećenja na očima, živcima, bubrezima i krvnim žilama koja nazivamo kronične komplikacije šećerne bolesti .
2. DIJABETES
Hrana se probavom razgrađuje do šećera koji se zove glukoza. Glukoza krvlju putuje u stanice i u njima se iz glukoze proizvodi energija za tijelo. Za ulazak glukoze u stanice neophodan je inzulin, hormon koji luči žlijezda gušterača. Ako se ne proizvodi dovoljno inzulina ili inzulin koji gušterača luči ne može djelovati, glukoza ne ulazi u stanice i raste njena razina u krvi. Taj poremećaj nazivamo šećerna bolest ili dijabetes. U početku se šećerna bolest tipa 2 obično uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti te po potrebi tabletama. Tijekom godina i lučenje inzulina u gušterači može postati nedostatno pa je potrebno liječenje inzulinom.
Šećerna bolest tipa 2 najčešći je oblik šećerne bolesti. Javlja se većinom u starijoj dobi. Ponekad ga neispravno nazivaju i starački dijabetes, ali povećana učestalost debljine pomiče dobnu granicu sve ranije pa je moguća i sve češća njegova pojava i u mladih.
Povećani rizik za razvoj šećerne bolesti tipa 2 imaju u prvom redu osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu. Rizik je posebno velik ako je debljina posebno izražena u području struka, ako je povišen krvni tlak i povećane masnoće u krvi. Naslijeđe je također važan čimbenik u povećanju rizika za šećernu bolest tipa 2. Ako je u obitelji netko od predaka ili srodnika imao šećernu bolest, učestalost njene pojave je značajno veći.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]